Lečenje cista u trbuhu kod dece zavisi od veličine i simptoma. Uglavnom se razmatraju dve opcije:
Konzervativno lečenje (praćenje)
Kod veoma malih cista koje ne izazivaju nikakve simptome lekar ponekad može predložiti pažljivo praćenje bez operacije. To znači povremene kontrole ultrazvukom i klinički pregled. Međutim, treba znati da rast ciste ili pojava simptoma često dovode do operativnog lečenja. Stručnjaci uglavnom preporučuju uklanjanje ciste čak i ako dete nema tegobe, jer se rizik od komplikacija povećava s vremenom. Ispostavlja se da je pravovremena hirurška intervencija najbezbedniji put, posebno kod većih cista (većih od 5 cm) ili onih koje se šire.
Hirurško lečenje
Većina cista abdomena kod dece se rešava operativno. Cilj je odstraniti cistu u potpunosti. Operacija se radi pod opštom anestezijom, i to u vreme koje hirurg proceni kao najpogodnije. Metode hirurškog lečenja uključuju:
Laparoskopska operacija: Danas se često radi laparoskopija kod manjih ili umereno velikih cista. Hirurg kroz nekoliko malih rezova od 5 do 10mm uvodi kameru i instrumente. Cista se pažljivo izdvaja i vadi iz trbuha. Laparoskopija ostavlja male ožiljke, dete posle bude manje bolešno i brže se oporavlja. U mnogim centrima laparoskopija je metoda izbora jer dokazano skraćuje vreme oporavka i rizik od infekcija i komplikacija. Prosečno, laparoskopska operacija može trajati otprilike 1–2 sata, zavisno od veličine ciste i njenog položaja.
Klasična operacija (laparotomija): Veće ili kompleksne ciste često se uklanjaju „tradicionalnim“ putem, pravljenjem većeg reza na trbuhu. Ovo omogućava direktan pristup i bolju kontrolu, ali podrazumeva duži oporavak.
Resekcija creva: Ako je reč o duplikaturi creva koja deli zid sa crevom, često se radi zajedno resekcija zahvaćenog dela creva i potom ponovo spajanje (anastomoza) preostalih delova creva. Time se uklanja sva bolesna tkiva. Oporavak nakon resekcije traje nešto duže, jer je intervencija zahtevnija.
Sve operacije se rade pod opštom anestezijom, dete spava i ne oseća bol. Tokom operacije hirurg će ukloniti cistu i proceniti da li je potrebno dodatno odstraniti neku okolnu tkivnu promenu. Nakon uklanjanja, tkivo ciste se šalje na patohistološku analizu kako bi se potvrdila dijagnoza i proverilo da nije maligna.
Oporavak
Nakon operacije, dete uglavnom ostaje u bolnici tri do pet dana ( ponekad i više u zavisnosti od opsega zahvata i brzine oporavka).
Važne napomene za kućni oporavak:
- Praćenje rane: Nakon operacije na trbuhu ostaje rana. Potrebno je paziti da rana ostane čista i suva u početku. Hirurg će dati uputstva o nezi rane.
- Dužina oporavka: Detetu će trebati barem nekoliko nedelja da se potpuno vrati starim navikama. Obično je bezbedno da se nakon 1–2 nedelje bezbedno vrati laganim aktivnostima (šetnja, igra bez trčanja), a puni povratak u školu ili vrtić se može očekivati za oko 2–4 nedelje, zavisno od brzine oporavka. Za vreme oporavka treba izbegavati veće fizičke napore (skakanje, trčanje) i sport najmanje 2 nedelje, da se rana ne bi otvorila.
- Ishrana: Ishrana se počinje postepeno: prvo se daju tečnosti (čajevi, voda, sokovi), zatim kašasta hrana, pa tek normalna ishrana. Prvih nekoliko dana mogu se davati i lekovi protiv bolova u malim dozama. Preporučuje se lagana, blaga ishrana.
- Kontrola: Hirurg će zakazati kontrolni pregled nakon otprilike nedelju do deset dana od otpusta – tada se proverava rana, razgovara s roditeljima o tome kako dete funkcioniše i po potrebi radi UZ kontrola da se uveri da se ciste zaista nije povratila.
Generalno, kod laparoskopskih operacija povratak roditelja kući je brži: dokazano je da su deca nakon laparoskopije u bolnici kraće i brže se vraćaju normalnim aktivnostima nego nakon klasične operacije. Većina dece se potpuno oporavi i nakon nekoliko nedelja funkcioniše bez poteškoća.
Komplikacije
Ako se cista ne otkrije i ne ukloni, može dovesti do nekoliko ozbiljnih problema:
- Infekcija i upala: Cista se može inficirati (pogotovu urahus cista), što dovodi do gnojenja. Inficirana cista može pucati u trbušnu duplju i izazvati peritonitis (upalni proces trbušne ovojnice), što je opasno stanje po život.
- Torzija (uvrtanje): Kod određenih cista može doći do uvrtanja ili torzije oko svoje osovine. To prekida protok krvi kroz cistu i oko njihova krvna žila, izaziva snažan bol i odumiranje tkiva. Ovo je akutno stanje koje zahteva hitnu operaciju.
- Intususcepcija: Duplikature creva mogu ući u susedni segment creva (intususcepcija), što će blokirati protok hrane i prouzrokovati jako povraćanje i otok trbuha. Ovo zahteva hitno lečenje.
- Krvarenje: Neke ciste mogu krvariti u crevni lumen ili u trbušnu duplju, što vodi do anemije ili akutnih abdomena.
- Fistula: Dugotrajna cista koja se zarastala može se probiti prema crevu ili koži, formirajući kanal (fistulu) kroz koji izlazi sadržaj. Ovo zahteva složeno lečenje.
- Toksini i loše opšte stanje: Hronična nelagodnost, bol i malapsorpcija hrane (ako cista pritiska creva) mogu usporiti rast i razvoj deteta na duže staze.
Srećom, većina ovih posledica se može sprečiti ako se na vreme ukloni cista. U studijama se pokazalo da je pravovremeno odstranjivanje cista siguran postupak, a neotkrivena cista s vremenom uglavnom stvara više štete nego koristi. Jednom kada se cista uspešno ukloni, dugoročne posledice retko ostaju – dete normalno raste i razvija se dalje. U najvećoj meri se postiže potpuni oporavak bez hroničnih poteškoća.
Prevencija i skrining
Nažalost, ne postoji specifičan način da se spreči pojava urođenih cista, pošto su one već formirane tokom razvoja deteta. Jedini oblik prevencije jeste rana detekcija i praćenje:
- Prenatalni pregledi: Redovan ultrazvučni pregled u trudnoći (najmanje jednom u drugom trimestru) može otkriti neke ciste pre rođenja. Međutim, zbog ograničenja metode ne mogu se sve detektovati, pa se često jedan deo dijagnoza postavlja tek posle rođenja.
- Pedijatrijski pregled: Tokom redovnih pregleda odojčeta i mališana, pedijatar obično pregleda i palpira trbuh. Ako se javlja sumnja (dete ima neobično veliki trbuh ili bolove), radi se ultrazvuk. Nema preporučenog rutinskog skrininga ultrazvukom kod sve dece bez simptoma, ali pažnja pedijatra pri pregledima može pomoći u ranom otkrivanju.
- Praćenje poznatih faktora: U porodicama gde je detektovana abdominalna cista, preporučuje se da se buduća deca pregledaju ultrazvukom pre ili posle rođenja, iako nije jasno da li ovi slučajevi imaju naslednu komponentu.
Sa druge strane, rizik od pojedinih stečenih cisti može značajno smanjiti sledećim merama:
- Dobra higijena ruku i hrane
Redovno pranje ruku, naročito nakon kontakta sa životinjama i pre jela, kao i temeljno pranje voća i povrća, smanjuje rizik od parazitskih cisti (npr. ehinokokne ciste jetre).
- Bezbedan kontakt sa životinjama
Izbegavati bliski kontakt dece sa nečuvanim psima i redovno sprovoditi veterinarsku kontrolu i dehelmintizaciju kućnih ljubimaca, posebno u ruralnim sredinama.
- Pravovremeno lečenje infekcija i upala u trbuhu
Nelečene ili teške infekcije mogu dovesti do stvaranja pseudocisti (npr. nakon zapaljenja pankreasa ili creva).
- Redovne pedijatrijske kontrole
Ultrazvučni pregledi, kada su medicinski indikovani, omogućavaju rano otkrivanje cisti pre nego što izazovu tegobe ili komplikacije.
Zaštita od povreda trbuha
Teže povrede trbuha mogu, u retkim slučajevima, dovesti do razvoja posttraumatskih cističnih promena.